top of page
Kontakt i informacije
Adresa
Ivanić-Grad
Broj telefona
+385 1 28 81 591
E-mail adresa
Web stranica
Od crkve do crkve Kloštar Ivanića, Križa i Ivanić-Grada
Područje zapadne Moslavine, poznato i kao Otok Ivanić, prostor je bogate sakralne baštine. Od monumentalnih crkava Kloštra, Ivanića i Križa, do posavskih crkava obilježenih pučkom pobožnošću, posjetiteljima se pruža jedinstven pogled u povijest duhovnog i kulturnog života ovog kraja.
O njihovim usponima i padovima, čudima i legendama, gradnjama i rušenjima saznajte više uz naš audio-vodič!
Anchor 11
Ivanić-Grad - Crkva sv. Petra
Kloštar Ivanić - Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije
Kloštranska „Knjiga čudesa“
Kloštar Ivanić - Crkva sv. Ivana Krstitelja
Franjevačka ljekarna
Stara Marča - Kapela sv. Mihajla
Novoselec - Crkva sv. Vida
Križ - Crkva sv. Križa
Posavski Bregi - Crkva sv. Maksimilijana
Lijevi Dubrovčak - Crkva sv. Nikole
Anchor 1
Ivanić-Grad
Crkva sv. Petra
Pamti rat, slavi mir
00:00 / 02:51
Pamti rat, slavi mir
Parkovi, tko ih ne voli! Pogotovo ako nas, poput ovog u kojem stojite, mogu povesti na putovanje kroz vrijeme! Zakotrljajte male sive stanice i u mislima učinite sljedeće: zamislite da oko Vas nema stabala i da Vas okružuju masivni drveni zidovi utvrde. Na njenim uglovima stoje bastioni kojima šeću stražari, a zdanje je osigurano i zemljanim bedemima te vodom ispunjenim jarcima. Slici dodajte i dva mala crkvena tornja – jednog unutar, a drugog izvan zidina. Jeste? Odlično! Oslikali ste vrijeme kasnog 16. stoljeća, kad je uz tadašnju ivanićku tvrđu podignuta i prva kapela, preteča današnje crkve svetog Petra Apostola.
Tijekom nemirnih vremena 16. i 17. stoljeća, dok je ovo područje bilo granica dvaju velikih carstava – Austrijskog i Osmanskog, poznatijeg nam kao Turskog – crkve su bile mjesta bijega od sumorne stvarnosti. Budući da su kao takve podjednako bile potrebne vojnicima i pučanstvu, ne treba čuditi što su i na ovom malom prostoru podignute dvije kapele. Ona unutar zidina, posvećena svetom Ivanu Kapistranu, služila je vojsci. Pučani su pak utjehu nalazili u kapeli svetog Petra, smještenoj izvan tvrđave.
Nakon što je krajem 17. stoljeća ratna opasnost prošla, stanovništvo se nastavilo suočavati s drugim nedaćama, ponajprije siromaštvom. O tome svjedoči i činjenica da je kapela svetog Petra, uzdržavana dobrovoljnim prilozima, s vremenom postala tako trošna, da su je 1775. odlučili srušiti.
Srećom, pedesetak godina kasnije, 1831., ivanićka župa dobiva novu zidanu crkvu u čijoj ljepoti i danas možemo uživati. I ivanićka vizura u to vrijeme postaje sve Crkva se nalazi u središtu nekadašnje utvrde koja je tijekom 19. stoljeća, zbog urušavanja bedema i malaričnog okoliša vodenih jaraka, postupno razgrađena.
Ivanićka vizura istodobno je postajala sve mirnodopskijom, prateći promjene koje je donosila nova epoha. Početkom 20. stoljeća porast blagostanja omogućio je i to da crkva sv. Petra dobije novo ruho – temeljito je obnovljena, oslikana bogatim freskama te opremljena orguljama s četrnaest registara.
Anchor 2
Kloštar Ivanić
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije
Osam stoljeća
00:00 / 02:51
Osam stoljeća Majke Božje Kloštranske
Sakralna baština našeg kraja ne bi bila to što je bez kloštranske Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Na mjestu na kojem stojimo prva Mariji posvećena crkva, i prva crkva u ivanićkom kraju općenito, izgrađena je tijekom prve polovine 13. stoljeća.
Ako se pitate zašto nije podignuta u Ivanić-Gradu kao središtu ovog područja, promislite još jednom! U srednjem smo vijeku – ravnica je močvarna i nesigurna, dok brežuljci poput ovoga pružaju dobar pogled, a time i veću sigurnost. Središte srednjovjekovnog Ivanića je, drugim riječima, smješteno u današnjem Kloštar Ivaniću.
No, vratimo se mi našoj crkvi. Njen utemeljitelj, zagrebački biskup Stjepan II. Babonić, za ovo je mjesto imao velike planove. Uz crkvu je izgradio samostan ili kloštar te time nadahnuo ime današnjeg naselja. U samostan iz Francuske dovodi redovnice Svetog Norberta koje ovdje otvaraju jednu od najstarijih ženskih škola u Hrvatskoj. Ipak, Stjepanova vizija ubrzo se rasplinula što zbog čestih tatarskih provala, što zbog ne baš uzornog života redovnica koje ubrzo i napuštaju kloštar.
Drugi pokušaj pokazao se uspješnijim. U samostan stižu redovnice benediktinke koje ovdje ostaju sve do kraja 15. stoljeća, stječući pritom veliko poštovanje. Marljivo unaprjeđuju duhovni i društveni život, a potiču i gospodarsku aktivnost. Primjerice, krajem 14. stoljeća dobivaju dozvolu za održavanje sajma na blagdan Velike Gospe, zaštitnice svoje župe. Krajem 1430-ih sajmena dozvola im je proširena i na blagdan Ivanja te nedjelju nakon Uskrsa.
No, svemu dobrom dođe kraj. Tako krajem 15. stoljeća benediktinke, zbog sve veće turske opasnosti, napuštaju Ivanić. Za njima ostaju crkva i samostan izloženi ratu i zubu vremena. Neka Vas stoga ne čudi što danas pred sobom ne vidite srednjovjekovnu građevinu, nego crkvu podignutu sredinom 18. stoljeća. Ipak, ako bolje promotrite njene donje slojeve, uočit ćete materijal od kojeg je sazdana i prethodnica.
Nova crkva urešena je bogatim baroknim inventarom. Ističu se krstionica, propovjedaonica, sedam oltara i tron Djevice Marije. Iz stare crkve prenesena je samo čudotvorna Marijina slika koju danas možete vidjeti na glavnom oltaru.
U crkvu je, prema predaji, doneseno i jedno od zvona samostana u Marči, ali ne da bi zvonilo, već kako bi zauvijek utihnulo. Naime, nekoć se vjerovalo da se njegova zvonjava čula sve do Osmanskog Carstva, zbog čega su Turci upali u Marču i razrušili tamošnji manastir. Zbog toga je zvono preneseno u Kloštar te obijeno drvenim obručem, kako nikad više ne bi moglo prizvati nova razaranja.
Anchor 3
Kloštranska „Knjiga čudesa“
Knjiga čudesa
00:00 / 02:46
Jeste li znali da posjećujući Kloštar baštinite hodočasničku tradiciju dugu više od tri stoljeća? Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije je tijekom 17. i 18. stoljeća, a posebno nakon velike obnove 1757. godine, bila jedno od najvećih prošteništa u ovom dijelu Hrvatske. Izvori spominju da je povodom svetkovine Velike Gospe ovdašnje svetište posjećivalo i do 20.000 hodočasnika! Vjerujući u moć svoje nebeske zaštitnice, ljudi iz cijele središnje Hrvatske ovamo su dolazili kako bi izmolili njen zagovor ili joj zahvalili za uslišane molitve.
O njima na osobit način svjedoči povijesni dokument poznat kao Knjiga čudesa Majke Božje Kloštranske. Riječ je o zbirci svjedočanstava o čudesima koja su se zbila po Marijinom zagovoru. Zapisivali su ih svećenici ivanićke župe u razdoblju od 1757. do 1782. godine. Ukupno je zabilježeno 59 čuda kojima su svjedočili vjernici, mahom siromašni pučani. Upravo u tome i leži neizmjerna vrijednost ove fascinantne knjige. Dok tipični povijesni dokumenti rijetko govore o običnom, malom čovjeku, Knjiga čudesa daje nam jedinstven uvid u svakodnevicu seljaka 18. stoljeća i probleme s kojima se suočavao.
A oni su brojni, često i tragični. Zapisi govore o bolestima kostiju, o teškim nezacijeljenim ranama, o bolestima očiju i dišnih puteva. Opisana su iskustva majki koje s mukom rađaju u polju tijekom napornih radova; primjeri roditelja koji mole da im dijete oživi nakon što se utopilo i sl. Sukladno duhu vremena u kojem je nastala, Knjiga govori i o Marijinoj pomoći pri skidanju uroka seoskih coprnica te tjeranju zmija s oranica i poljskih puteva.
Ukratko, riječ je o jedinstvenom svjedočanstvu o pobožnosti, strahovima, bolestima, nesrećama i praznovjerjima onoga doba. Dodatnu vrijednost daje mu i to što je pisano starim kajkavskim jezikom, dok je latinskim, tipičnim za tadašnje crkvene spise, napisano tek nekoliko redaka uvoda.
Knjigu čudesa možete vidjeti i uživo, posjetite li franjevačku pinakoteku smještenu u sklopu crkve kraj koje upravo stojite.
Anchor 4
Kloštar Ivanić
Crkva sv. Ivana Krstitelja
Burni život franjevačke crkve
Na mnogim mjestima gdje su ranije stajale malene kapele, u razvijenom i kasnom srednjem vijeku niču raskošniji sakralni objekti. Isto vrijedi i za lokalitet kloštranske crkve posvećene sv. Ivanu Krstitelju. Umjesto srednjovjekovne kapelice iz 13. stoljeća, početkom 16. stoljeća gradi se jedna od najvećih gotičkih crkvi u kontinentalnoj Hrvatskoj, a uz nju i samostan.
Uočavate li detalj koji svjedoči o vremenu nastanka ove markantne građevine? Podignite pogled. Uklesani grb s orlom raširenih krila i natpisom iznad portala sadrži i podatak o 1508. kao godini dovršetka gradnje. Nju je inicirao zagrebački biskup Luka Baratin. Kad je kompleks bio gotov, biskup je u njega pozvao franjevce. Budući da oni u to doba šire svoju samostansku mrežu, rado su pristali preuzeti brigu o monumentalnom svetištu poput ovoga. No, kako se ono kaže, čovjek snuje, Bog odlučuje. Već 1549. kloštranski franjevci zbog sve veće turske opasnosti napuštaju crkvu i samostan, koji će ubrzo stubokom promijeniti svoju namjenu.
Dobivši dozvolu iz Zagreba, kapetan nedaleke ivanićke utvrde – preteče današnjeg Ivanić-Grada – u napušteni samostan smješta 50 konjanika i izbjeglice iz okolice Čazme, dok u crkvu pohranjuje barut. Ovo se uskoro pokazalo kao ne baš sretna odluka. Jedne noći 1572. godine vojnici su, omamljeni kojom kapljicom previše, slučajno zapalili sijeno u stajama. Požar se ubrzo proširio i do skladišta–crkve, u kom času je uslijedila gromoglasna eksplozija. Iako je teško oštećeni kompleks vojska koliko-toliko „pokrpala“, prava obnova, i to u baroknom stilu, uslijedila je tek u desetljećima nakon povratka franjevaca u Kloštar 1639.
Igrom sudbine ova je crkva u slično iskušenje zapala i 1944., kad je teško oštećena u vihoru Drugog svjetskog rata. U okolnostima socijalističkog društvenog uređenja, obnova desetljećima nije bila prioritet. Ipak, 1978. u samostan umjesto franjevaca – koji od 1936. upravljaju kloštranskom župnom crkvom i župom – doseljavaju sestre karmelićanke. I dok samostan s njima dobiva novi smisao, crkva i dan-danas čeka na dovršetak obnove.
Anchor 5
Franjevačka ljekarna
Znanje je moć, znanje je lijek
00:00 / 03:05
Znanje je moć, znanje je lijek
Još 1593. franjevački zbor donio je odluku da svaki samostan treba nabavljati knjige i imati knjižnicu. Po povratku iz izbjeglištva 1639., ovu su uputu prihvatili i kloštranski franjevci. Literatura koju su počeli prikupljati i pohranjivati, postala je zametak knjižnice koja postoji i danas, čuvajući i neke vrlo vrijedne naslove.
Najstariji dio knjižnog fonda čine inkunabule, knjige nastale u počecima tiskarstva krajem 15. stoljeća. Kloštranska knjižnica posjeduje tri, dvije na latinskom i jednu na njemačkom jeziku. Riječ je o primjercima kojih u svijetu ima tek nekoliko. Tu su i rijetke knjige iz 16. stoljeća te medicinska i farmaceutska literatura kasnijih stoljeća.
Znamo, sad si možda mislite „svatko svoga konja hvali – koja knjižnica ne kaže da čuva vrijedne knjige!“ Bogu hvala da starih i vrijednih knjiga ima i drugdje, no one iz biblioteke ovdašnjih franjevaca zaista jesu posebne. Među spomenutom literaturom iz 16. stoljeća nalaze se, primjerice, dvije Biblije, od kojih je jedna remek-djelo njemačkog tiskarstva u prijevodu Martina Luthera. Od hrvatskih naslova, tu su brojna propovjednička djela na kajkavskom, zbog čega je ova knjižnica neizostavno mjesto za proučavanje povijesti ovog dijalekta. Od naslova koje znate i iz čitanki, tu je slavna „Adrianskoga mora sirena“ Petra Zrinskoga, tiskana 1660. godine.
Velik dio knjiga tiče se medicine i farmakologije. Naime, najkasnije 1728. u sklopu samostana s radom je počela franjevačka ljekarna, najstarija u ovom dijelu Hrvatske. Osim raznih rana i, danas bismo rekli, trauma, franjevci su liječili očne bolesti (posebice trahom), a pokušavali su se nositi i s pošastima poput kuge. Poznavali su bolesti životinja, a imali su i laboratorij, akvarij, herbarij te bogati set medicinskog pribora.
Ne treba stoga čuditi da se godine 1811., u jeku napoleonskih ratova, franjevačka ljekarna integrira u zdravstveni sustav Habsburške Monarhije, otvara za javnost te seli u zasebni objekt nedaleko od samostana. Početkom 20. stoljeća ta zgrada je srušena, a ljekarna dobiva novi dom koji i dan-danas stoji, doduše sam i napušten, u neposrednoj blizini samostanskog zida. Vidite li ga?
Anchor 6
Stara Marča
Kapela sv. Mihajla
Simbol jedinstva
00:00 / 02:54
Simbol jedinstva
Osim prekrasnih vidika, Stara Marča čuva i brojne povijesne zanimljivosti. Stojite na lokaciji srednjovjekovnog samostana Reda kanonika Svetog groba iz Jeruzalema. Njegovo postojanje bilježi samo jedan ali vrijedan zapis iz davne 1207. godine. No, da je samostanska tradicija ovdje živjela i tijekom sljedećih stoljeća, možemo zaključiti iz činjenice da su ovdje tijekom 16. stoljeća, bježeći pred ratom, utočište našle i izbjeglice iz Bosne, a s njima i pravoslavni svećenici. Oni ovdje uspostavljaju manastir posvećen svetom Mihajlu Arhanđelu, a Marča postaje središte eparhije.
U 17. stoljeću, okruženi katoličkim pukom te na nagovore ivanićkog župnika i zagrebačkog biskupa, doseljenici predvođeni vladikom Simeonom Vratanjom odlučuju prihvatiti uniju s Katoličkom crkvom. Tim povodom papa Simeona priznaje kao episkopa svih vjernika istočnog obreda u Hrvatskoj, Slavoniji, Ugarskoj i dijelu Kranjske. Marča je postala sjedište crkvenog jedinstva u nas te preteča današnje grkokatoličke Križevačke eparhije.
Unijatska idila s vremenom je narušena. Domaći vlastelini doseljenike su nastojali učiniti kmetovima, iako su ovi, kao važan faktor u čuvanju granice s Turskom, uživali kraljevu zaštitu. No, kad je ratna opasnost minula, i položaj grkokatolika se pogoršao. Dodatni pritisak na njih vršili su i vođe pravoslavnog puka doseljenog krajem 17. stoljeća. Godine 1735. pravoslavci silom istjeruju grkokatoličke (unijatske) kaluđere iz manastira. Nakon što je on sudskim putem vraćen unijatima – kojih u Marči u tom času više ni nema – revoltirani pravoslavci ga 1739. spaljuju.
Marča je nakratko živnula dvadesetak godina kasnije, kad je kraljica Marija Terezija dala osnovati Bjelovar, pa je tom prilikom u pokrajinu dovela redovnike pijariste, specijalizirane za podučavanje siromašne djece. Isprva smješteni u Marči, oni uskoro ipak sele u Bjelovar, budući da ih lokalno stanovništvo nije najbolje prihvatilo.
Ostaci zdanja tijekom sljedećeg stoljeća potpuno su razgrađeni, a građevni materijal iskorišten na drugim lokacijama. U 20. stoljeću lokalitet je preoran, ali je 1925. ipak podignuta i kapela sv. Mihajla. Zajedno s obližnjom katoličkom kapelom ona čuva spomen na povijesnu ulogu koju je Marča nekoć imala.
Anchor 7
Novoselec
Crkva sv. Vida
Čuvarica starog običaja
00:00 / 02:17
Čuvarica starog običaja
Sve do 18. stoljeća nizinski položaji nisu bili odveć atraktivne lokacije za „ulaganje u nekretnine“. Ratovi, močvare i zaraze ravnicu su činili prostorom opasnosti i neizvjesnosti. Primjerice, drvenu preteču crkve sv. Vida pred kojom stojite, sazdanu od čvrste hrastovine u prvoj polovini 18. stoljeća, močvarni teren i vlaga su za nepunih pola stoljeća učinili ruševinom. Pritom su uništene i brojne ilustracije prizora iz Kristova života koje su je krasile. U tom smislu, novu zidanu crkvu, podignutu umjesto drvene kapele krajem 18. stoljeća, možemo promatrati i kao vjesnika novog doba i modernog prostornog uređenja.
Govoreći o okolišu ove crkve, spomenimo i to da nedaleko odavde teče rijeka Česma, uz Lonju najznačajniji vodotok ovog područja i dugo vremena izvor briga ne samo za drvene građevine, već i za lokalno stanovništvo. Plavljenju sklona rijeka regulirana je tek početkom 20. stoljeća, otkad s crkvom i okolinom živi u znatno boljim susjedskim odnosima.
Osim što svjedoči o duhovnoj i arhitektonskoj povijesti ovog kraja, crkva sv. Vida je i orijentir. Što mislite, kako? Odgovor se krije u položaju svetišta crkve. Sukladno starim liturgijskim pravilima, ono je okrenuto prema istoku, što je praksa uspostavljena još u 5. stoljeću. Zbog nje su dugo vremena mnoge crkve podizane u neprirodnim položajima u odnosu na okolinu. Simetrijom opčinjena renesansa ovaj je graditeljsko-teološki običaj dokinula, no zanimljivo, ovdje je dva i pol stoljeća kasnije ispoštovan. Graditelji su očito, koristeći mogućnosti otvorene i neizgrađene ravnice, imali u vidu i onu staru – „Bolje da izumre selo, nego običaji!“
Anchor 8
Križ
Crkva sv. Križa
Od crkve do utvrde i natrag
00:00 / 02:28
Od crkve do utvrde i natrag
Križ spada među najstarija naselja u Moslavini. Razumljivo je stoga da je prilikom osnivanja prvih srednjovjekovnih moslavačkih župa jedna uspostavljena i u Križu. Prvi put se spominje 1334., a osnovali su je templari, viteški red iz Jeruzalema. Kasnije se ovdje spominje i djelovanje vitezova ivanovaca i augustinaca.
Velika gotička crkva, u čijoj sjeni trenutno stojite, podignuta je u 15. stoljeću, na vrhuncu razvoja srednjovjekovne Slavonije. Istodobno, vrijeme je to rastuće turske opasnosti i sve češćih prodora osmanskih osvajača. O tome svjedoče i detalji na zvoniku crkve. Možete li ih uočiti? (kratka pauza). Ako Vam se učinilo da u zvoniku vidite puškarnice, znači da dobro opažate i još bolje pretpostavljate. Ubrzo po izgradnji, ukrasi na zvoniku zamijenjeni su otvorima za strijelce, dajući tako građevini obrambenu funkciju. Štoviše, crkva je 1540. priključena Ivanićkoj kapetaniji, a oko nje se uređuju i drveno utvrđenje te jarci s vodom.
Građevina krije još jednu zanimljivost. U njene zidove ugrađeno je dosta elemenata nekadašnjih antičkih građevina. Tako iznad glavnog ulaza nalazimo uzidanu kamenu skulpturu lava, dok je u vrijeme nakon turskih pustošenja pločnik izgrađen od rimskih opeka. U doba koje nije imalo svijest, niti si je moglo priuštiti brigu o spomeničkoj baštini, spomenuta praksa je bila prilično raširena pojava. Da je nije bilo, možda bismo ostali zakinuti za nejednu građevinu iz razdoblja srednjeg i ranog novog vijeka.
Što se tiče unutrašnjosti crkve, ona je namještena u baroknom stilu tijekom 18. stoljeća, otkad potječu orgulje i oltari koji i danas krase crkvu. Zvonik je 1757. teško oštećen potresom, a posljednji put je obnovljen 1990. godine.
Anchor 9
Posavski Bregi
Crkva sv. Maksimilijana
Igra riječi i imena
00:00 / 02:08
Igra riječi i imena
Posavski Bregi su tipično panonsko nizinsko selo. Da je tako, vidimo i sami, mislite si Vi. No, nije nam jasno zašto se onda zovu „Bregi“! Bez brige, niste prvi u ovoj nedoumici. Razlog je jednostavan. Rijeka Sava koja danas teče reguliranim koritom četiri kilometra odavde, nekoć je tekla brojnim rukavcima koji su sezali sve do ovog sela. Ono se, međutim, nalazilo na blago povišenom terenu, tj. na obali. Nju pak se na južnoslavenskom prostoru često označavalo riječju „brijeg“ ili, u kajkavskoj verziji, „breg“.
U egzotičnom i ćudljivom okolišu velike rijeke krajem 17. stoljeća niče drvena kapela posvećena sv. Križu. Bilo je to u vrijeme kad je ratna opasnost već bila stvar prošlosti, ali je problem slabe napučenosti i dalje bio prisutan. Rast stanovništva se odvijao postupno, tijekom cijelog 18. stoljeća. Tek je početak 19. stoljeća donio i potrebu za novom i većom crkvom. To je prepoznao i slavni zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac na čiju inicijativu se oko 1810. pristupilo podizanju nove sakralne građevine. Crkva je dovršena 1815., a oblikovana je i uređena u odmjerenom klasicističkom stilu – sve na njoj u znaku je čistih linija i pravokutnih formi. Klasicistički su i unutarnji inventar, kao i originalni oslici iz vremena gradnje.
U sve ovo se možete uvjeriti i sami, a Vaš će Vam brbljavi audio-vodič o ovom mjestu reći još samo to da ispravno pretpostavljate. U znak zahvale zaslužnom biskupu Vrhovcu, crkva je posvećena sv. Maksimilijanu, biskupu Ravenne iz 6. stoljeća.
Anchor 10
Lijevi Dubrovčak
Crkva sv. Nikole
Na Savi sa sv. Nikolom
00:00 / 02:24
Na Savi sa sv. Nikolom
Evo nas na samoj granici ivanićkog područja. Savska obala svega je nekoliko desetaka metara udaljena od mjesta na kojem stojite. Križanje posavskog i prekosavskog puta od kraja 18. stoljeća krasi i crkva sv. Nikole. Možda nećete vjerovati, no riječ je o najstarijoj zidanoj crkvi na području Ivanić-Grada. Dovršena je 1789. u tada još uvijek sveprisutnom baroknom stilu. Inventar crkve djelomično potječe iz doba izgradnje krajem 18. stoljeća, dok je dio nešto mlađi te potječe iz 19. stoljeća.
Smještena na raskrižju puteva te izložena vjetrometini sila prirode, ova je crkva u nepunih 250 godina prošla dosta toga. Dok je prijetnje poplavom ubrzo naučila uzimati pod normalno, potresi i čovjek su je ipak znali neugodno iznenaditi. Tako natpis na pjevalištu svjedoči da joj je nakon snažnog zemljotresa 1880. bila potrebna temeljita obnova. Šezdesetak godina kasnije, tijekom Drugog svjetskog rata, ponovno je oštećena, a onda su joj nakon rata četvorica lokalnih vandala u revolucionarnom zanosu uništili inventar. Ipak, sve nedaće uspješno je prebrodila, obnovljena je te i danas resi vizuru ovog dijela Posavine.
Kad smo već kod Posavine, evo ideje! Okrenite se i načinite nekoliko koraka do savske obale. Pred Vama će se ukazati prizor iz nekih minulih i sporijih vremena – prava-pravcata riječna skela i danas prevozi ljude i vozila od Lijevog do Desnog Dubrovčaka, od Moslavine do Turopolja. Prijeđete li rijeku, ponudit će Vam se sasvim nova vizura Lijevog Dubrovčaka i njegove crkve sv. Nikole, kao dodatna nagrada za posjet ovom skrivenom kutku Lijepe Naše.
bottom of page
